Zračni transport (Air Freight) predstavlja najbrži, najsigurniji, ali i cjenovno najzahtjevniji oblik prijevoza robe. U Republici Hrvatskoj, s obzirom na članstvo u Europskoj uniji, ovaj proces je usklađen s carinskim zakonodavstvom EU (Carinski zakonik Unije – UCC), no posjeduje specifičnosti vezane uz lokalnu logistiku, prvenstveno putem glavnog čvorišta – Zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu.
U nastavku detaljno objašnjavamo proces zračnog transporta, ključni dokument Air Waybill (AWB) te carinske procedure pri uvozu i izvozu.
Osnove zračnog transporta u Hrvatskoj
Zračni transport u Hrvatskoj najčešće se koristi za robu visoke vrijednosti, farmaceutske proizvode, hitne rezervne dijelove te pokvarljivu robu. Ključni sudionici u ovom lancu su:
- Pošiljatelj (Shipper): Vlasnik robe koji inicira slanje.
- Otpremnik (Freight Forwarder / Špediter): Ključna karika koja organizira prijevoz, rezervira prostor na avionu i priprema carinsku dokumentaciju.
- Zrakoplovna kompanija (Carrier): Tvrtka koja fizički prevozi robu (npr. Croatia Airlines, Lufthansa, DHL, Turkish Cargo).
- Handling agent: Služba u zračnoj luci zadužena za fizičku manipulaciju robom (istovar, utovar, skladištenje na terminalu).
- Carinska uprava RH: Tijelo koje nadzire ulaz i izlaz robe te naplatu davanja.
Air Waybill (AWB) – Najvažniji dokument
Air Waybill (AWB) ili zračni tovarni list je temeljni dokument u zračnom prometu. On funkcionira kao ugovor o prijevozu između pošiljatelja i zrakoplovne kompanije.
Ključne karakteristike AWB-a:
- Neprenosivost (Non-negotiable): Za razliku od pomorskog tovarnog lista (Bill of Lading), AWB ne predstavlja vlasnički list (ne prenosi vlasništvo samim dokumentom), već služi kao dokaz da je roba zaprimljena na prijevoz.
- Praćenje pošiljke (Tracking): Svaki AWB sadrži jedinstveni broj od 11 znamenki (npr. 172-12345678). Prve tri znamenke su kod avio kompanije, što omogućuje digitalno praćenje statusa pošiljke u realnom vremenu.
Vrste AWB-a:
- MAWB (Master Air Waybill): Izdaje ga avio kompanija špediteru. Pokriva cjelokupni teret koji se šalje na tom letu za tog špeditera.
- HAWB (House Air Waybill): Izdaje ga špediter krajnjem klijentu (stvarnom uvozniku/izvozniku). Koristi se kod zbirnog transporta (consolidation).
Postupak uvoznog carinjenja u zračnom prometu
Kada roba sleti u Hrvatsku (najčešće Zagreb – LDZA), postupak mora biti brz. Roba se ne smije dugo zadržavati na aerodromu zbog visokih troškova “ležarine”.
Korak 1: Dolazak i privremeni smještaj
Nakon slijetanja aviona, roba se prebacuje u carinsko skladište (Cargo terminal). Podnosi se Deklaracija za privremeni smještaj. Roba se pregledava radi eventualnih oštećenja ambalaže.
Korak 2: Dokumentacija i inspekcije
Ovlašteni carinski otpremnik (špediter) prikuplja dokumentaciju:
- AWB (Original ili e-AWB).
- Komercijalna faktura (Commercial Invoice).
- Packing list (Specifikacija robe).
- EORI broj uvoznika.
Napomena: Ako uvozite robu koja podliježe inspekcijama (hrana, bilje, lijekovi), sanitarni ili veterinarski inspektori moraju pregledati robu na terminalu prije carinjenja.
Korak 3: Carinska deklaracija i obračun davanja
Špediter elektroničkim putem šalje uvoznu deklaraciju u sustav Carinske uprave (HRAIS). Sustav automatski analizira rizik. Osnovica za obračun davanja u zračnom prometu računa se na sljedeći način:
1. Carinska vrijednost = Cijena robe + Trošak avio prijevoza + Osiguranje
2. Iznos Carine = Carinska vrijednost × Carinska stopa (prema TARIC-u)
3. PDV (25%) = (Carinska vrijednost + Iznos carine + Troškovi manipulacije u RH) × 0,25
Korak 4: Puštanje robe (Release)
Nakon uplate carinskog duga i PDV-a, Carina pušta robu u slobodan promet. Špediter organizira preuzimanje robe sa skladišta i dostavu cestovnim putem do vrata primatelja.
Postupak izvoznog carinjenja
Kod izvoza robe avionom iz Hrvatske, naglasak je na sigurnosti (Security):
- Rezervacija (Booking): Špediter rezervira mjesto na letu.
- Sigurnosni pregled (X-Ray): Sva roba mora proći rendgenski pregled kako bi dobila status “Secure for Passenger/Cargo Aircraft”.
- Izvozna deklaracija (ECS): Špediter podnosi elektronsku izvoznu deklaraciju. Nakon odobrenja Carine, roba se može utovariti.
- Utovar: Roba se slaže na avio-palete (ULD) i ukrcava u zrakoplov.
Specifičnost: Naplativa težina (Chargeable Weight)
Važno je napomenuti da u zračnom transportu “težina” nije uvijek ono što vaga pokaže. Avio kompanije naplaćuju vozarinu prema onoj težini koja je veća: stvarna bruto težina ili volumenska težina.
Formula za izračun volumenske težine u zračnom cargo transportu je:
(Dužina x Širina x Visina u cm) / 6000
To znači da ako šaljete laganu robu koja zauzima puno mjesta (npr. stiropor ili tekstil), vozarinu ćete platiti prema volumenu, a ne prema stvarnim kilogramima.
