Putovanja, bilo poslovna ili privatna, često uključuju prelazak državnih granica, a s tim i susret s carinskim službenicima.
Dok je pregled prtljage uobičajena praksa, sve češće se postavlja pitanje opsega ovlasti carinika kada je riječ o digitalnim uređajima – mobitelima, tabletima, laptopima. Može li carinik zaista pregledati sadržaj vaših poruka, fotografija ili poslovnih dokumenata?
Ovo pitanje izaziva značajnu zabrinutost zbog privatnosti, a odgovori se razlikuju ovisno o zakonodavstvu pojedine države. U ovom tekstu istražit ćemo pravni okvir i praksu u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji te usporediti s pristupima u drugim dijelovima svijeta, posebno u kontekstu poznate prakse u Sjedinjenim Američkim Državama.
Opći Principi i Pravo na Privatnost
U srži rasprave o pregledu digitalnih uređaja leži sukob između državne sigurnosti i zaštite privatnosti pojedinca. Većina modernih demokracija priznaje pravo na privatnost kao temeljno ljudsko pravo, često zaštićeno ustavima i međunarodnim konvencijama. Međutim, granice se često pomiču kada je riječ o državnoj granici, gdje države tvrde da imaju šire ovlasti za zaštitu nacionalne sigurnosti, sprječavanje kriminala, terorizma i ilegalne trgovine.
Digitalni uređaji danas sadrže ogromnu količinu osobnih i osjetljivih podataka, što pregled čini invazivnim činom. Pitanje je gdje se povlači crta između legitimne carinske kontrole i neopravdanog zadiranja u privatnost.
Situacija u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini, kao i u mnogim drugim zemljama, carinski službenici imaju ovlasti za provođenje carinskog nadzora nad robom i putnicima.
Zakon o carinskoj politici BiH i prateći propisi primarno se fokusiraju na robu koja se unosi ili iznosi iz zemlje. Međutim, digitalni uređaji, iako su osobna imovina, mogu se smatrati “robom” u širem smislu ako se sumnja da služe za prijenos ilegalnog sadržaja ili su sami predmet ilegalne trgovine. Iako ne postoji eksplicitan zakon koji detaljno regulira pregled sadržaja mobitela, opće ovlasti carinskih službenika za provođenje kontrole i pretrage mogu se primijeniti u slučajevima osnovane sumnje. To znači da bi carinik, u slučaju sumnje na kazneno djelo (npr. dječja pornografija, teroristički materijal, krijumčarenje informacija), mogao zatražiti pregled uređaja. Međutim, takav pregled bi trebao biti proporcionalan i utemeljen na konkretnim indicijama, a ne na proizvoljnosti.
U praksi, ovakvi pregledi su rijetki i obično zahtijevaju nalog ili odobrenje višeg službenika, ili se provode u suradnji s policijom.
Zakoni u Republici Hrvatskoj
Hrvatska, kao članica Europske unije, podliježe EU zakonodavstvu, ali i ima vlastite nacionalne propise. Carinski zakon Republike Hrvatske, kao i Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Carinskog zakonika Unije, definiraju ovlasti carinskih službenika.
Prema hrvatskim propisima, carinski službenici imaju pravo pregledati prtljagu i osobne stvari putnika. Kada je riječ o digitalnim uređajima, situacija je slična kao u BiH. Ne postoji izričita odredba koja bi ovlastila carinike da rutinski pregledavaju sadržaj mobitela bez ikakvog razloga. Međutim, u slučaju postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ili prekršaja, carinik može zatražiti uvid u sadržaj uređaja. Takva sumnja mora biti potkrijepljena konkretnim činjenicama, a ne proizvoljnim nagađanjima.
U praksi, ako postoji sumnja na krijumčarenje digitalnih podataka (npr. piratski softver, ilegalni materijali), carinik može zatražiti pregled. U većini slučajeva, za detaljan forenzički pregled uređaja potrebna je sudska odluka ili nalog, posebno ako se radi o dubokom zadiranju u privatnost. Putnici imaju pravo odbiti davanje lozinke, ali to može dovesti do zadržavanja uređaja radi daljnje istrage ili čak do uhićenja ako postoje ozbiljne sumnje.
Pravni Okvir u Republici Srbiji
U Republici Srbiji, Carinski zakon i prateći podzakonski akti reguliraju rad carinske službe. Srpski carinski propisi daju ovlasti carinicima da provode kontrolu putnika i robe.
Slično kao u BiH i Hrvatskoj, ne postoji specifična odredba koja bi rutinski dopuštala pregled sadržaja mobilnih telefona ili drugih digitalnih uređaja. Međutim, u situacijama kada postoji osnovana sumnja da se uređaj koristi za izvršenje kaznenog djela ili prekršaja, ili da sadrži materijale čiji je uvoz/izvoz zabranjen (npr. dječja pornografija, teroristički sadržaji, materijali koji krše autorska prava u komercijalne svrhe), carinik može zatražiti uvid.
I ovdje je ključna “osnovana sumnja” koja mora biti potkrijepljena. U praksi, ovakvi pregledi su iznimka, a ne pravilo, i obično se provode u suradnji s policijom ili drugim sigurnosnim službama.
Za dublje analize sadržaja uređaja, poput forenzičke obrade, obično je potreban sudski nalog. Putnici bi trebali biti svjesni da odbijanje suradnje može dovesti do daljnjih komplikacija, uključujući zadržavanje i detaljniju istragu.
Pristup u Drugim Državama: Razlike i Sličnosti
Sjedinjene Američke Države (SAD)
SAD je poznat po najširim ovlastima carinskih i graničnih službenika kada je riječ o pregledu digitalnih uređaja. Prema američkom zakonu, službenici Carinske i granične zaštite (CBP) imaju pravo pregledati elektroničke uređaje putnika, uključujući mobitele i laptope, bez naloga, čak i bez osnovane sumnje.
Ova praksa je opravdana potrebom za zaštitom nacionalne sigurnosti i provođenjem imigracijskih zakona. Putnici mogu biti zamoljeni da otključaju svoje uređaje ili daju lozinke. Odbijanje može rezultirati zadržavanjem uređaja, a u nekim slučajevima i odbijanjem ulaska u zemlju.
Iako su postojali sudski izazovi ovoj praksi, Vrhovni sud SAD-a još uvijek nije donio odluku koja bi je značajno ograničila, iako niži sudovi jesu u nekim specifičnim slučajevima. Ova praksa je predmet kritika organizacija za zaštitu ljudskih prava zbog narušavanja privatnosti.
Europska Unija (Općenito)
Unutar Europske unije, pristup je općenito restriktivniji nego u SAD-u. Iako carinski službenici imaju ovlasti za kontrolu, pravo na privatnost je snažno zaštićeno Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
To znači da rutinski pregledi sadržaja digitalnih uređaja bez osnovane sumnje nisu dopušteni. Za pregled sadržaja uređaja obično je potrebna osnovana sumnja na kazneno djelo ili prekršaj, a za dublje pretrage često je potreban sudski nalog.
Države članice EU, uključujući Hrvatsku, moraju poštovati ove principe. Fokus je na proporcionalnosti i nužnosti, što znači da se invazivni pregledi smiju provoditi samo kada je to apsolutno neophodno i kada su manje invazivne metode iscrpljene.
Kanada i Australija
Kanada i Australija imaju pristup koji se nalazi negdje između SAD-a i EU. U Kanadi, granični službenici imaju ovlasti pregledati digitalne uređaje bez naloga, ali su sudovi u novije vrijeme počeli postavljati strože uvjete, zahtijevajući “razumnu sumnju” za detaljan pregled.
U Australiji, carinski i granični službenici također imaju značajne ovlasti, uključujući zahtjev za otključavanje uređaja. Odbijanje suradnje može dovesti do kazni ili zadržavanja uređaja. I u ovim zemljama postoji stalna rasprava o balansu između sigurnosti i privatnosti.
Prava Putnika i Preporuke
Bez obzira na zemlju, važno je znati svoja prava. U većini zemalja izvan SAD-a, carinik ne može proizvoljno zahtijevati pregled sadržaja vašeg mobitela bez ikakvog razloga.
Trebala bi postojati osnovana sumnja na kazneno djelo ili prekršaj. Ako vas carinik zatraži da otključate uređaj, uvijek možete pitati za razlog i na temelju čega se sumnja. Iako imate pravo odbiti, to može dovesti do daljnjih komplikacija, uključujući zadržavanje uređaja ili vas samih.
Preporuča se da putnici koji su zabrinuti za privatnost svojih podataka poduzmu određene mjere opreza: šifriranje osjetljivih podataka, korištenje “čistih” uređaja za putovanja, pohranjivanje osjetljivih informacija u oblaku i brisanje istih s uređaja prije putovanja, te korištenje jakih lozinki. Uvijek je preporučljivo biti pristojan i suradljiv, ali i svjestan svojih prava.
Zaključak
Pitanje pregleda digitalnih uređaja na granicama je složeno i dinamično, s različitim pravnim pristupima diljem svijeta. Dok Sjedinjene Američke Države prednjače u širini ovlasti svojih graničnih službenika, većina europskih zemalja, uključujući BiH, Hrvatsku i Srbiju, teže uravnoteženijem pristupu koji poštuje pravo na privatnost, zahtijevajući osnovanu sumnju za invazivne preglede.
Ipak, putnici bi uvijek trebali biti svjesni da su na granici ovlasti države šire nego unutar njenih granica i da se pravila mogu brzo mijenjati. Informiranost o lokalnim zakonima i poduzimanje razumnih mjera opreza najbolji su način za zaštitu vaše privatnosti i izbjegavanje nepotrebnih problema tijekom putovanja.
