Europska unija je, u sklopu svojeg Zelenog plana i borbe protiv klimatskih promjena, uvela jedan od najambicioznijih klimatskih alata do sada – Mehanizam za prekograničnu prilagodbu ugljika (Carbon Border Adjustment Mechanism – CBAM). Ovaj mehanizam, poznatiji kao “porez na CO2”, direktno utječe na konkurentnost izvoznika iz zemalja koje nisu članice EU, a Bosna i Hercegovina, čija se industrija uvelike oslanja na izvoz u Uniju, nalazi se pred velikim izazovom. Tvrtke iz sektora metala, cementa i umjetnih gnojiva moraju se hitno prilagoditi novim pravilima kako bi izbjegle značajne financijske troškove i gubitak tržišta.
Što je CBAM i zašto se uvodi?
CBAM je, pojednostavljeno rečeno, carina na uvoz određenih proizvoda u EU, temeljena na količini emisija ugljičnog dioksida (CO2) oslobođenoj tijekom njihove proizvodnje. Glavni cilj je spriječiti takozvano “curenje ugljika”. To je pojava gdje tvrtke iz EU sele svoju proizvodnju u zemlje s blažim ekološkim propisima kako bi izbjegle plaćanje naknada za emisije CO2, čime se globalne emisije ne smanjuju, već se samo premještaju.
CBAM-om se želi izjednačiti “cijena ugljika” za proizvode proizvedene unutar EU, koji već podliježu sustavu trgovanja emisijama (EU ETS), i one uvezene iz trećih zemalja. Time se osiguravaju ravnopravni tržišni uvjeti i potiču globalni partneri EU da usvoje zelenije tehnologije.
Koje industrije su prve na udaru?
CBAM se u početnoj fazi odnosi na sektore s visokim rizikom od curenja ugljika i velikim emisijama CO2. Za bosanskohercegovačko gospodarstvo, ovo su izuzetno važni izvozni sektori:
- Željezo i čelik
- Cement
- Aluminij
- Umjetna gnojiva
- Električna energija
- Vodik
Proizvodi iz ovih sektora činili su oko 15% ukupnog izvoza BiH u Europsku uniju u 2023. godini, što jasno pokazuje razmjere potencijalnog utjecaja.
Kako CBAM funkcionira: Dvije ključne faze
Implementacija CBAM-a odvija se u dva koraka, a prvi je već u tijeku.
1. Prijelazno razdoblje (1. listopada 2023. – 31. prosinca 2025.)
U ovoj fazi nema financijskih obveza, odnosno ne plaća se porez. Međutim, obveze za izvoznike već postoje. Formalno, obveza je na uvozniku u EU, ali on će podatke tražiti direktno od proizvođača iz BiH.
Što izvoznici moraju raditi SADA?
- Izračunati i pratiti emisije: Tvrtke moraju precizno izračunati ukupne emisije stakleničkih plinova koje su “ugrađene” u njihove proizvode. To uključuje direktne emisije iz proizvodnog procesa i indirektne emisije (npr. iz potrošene električne energije).
- Kvartalno izvještavanje: Uvoznik u EU, na temelju podataka dobivenih od bh. proizvođača, mora podnositi kvartalne izvještaje Europskoj komisiji. Prvi izvještaj za posljednji kvartal 2023. morao je biti podnesen do 31. siječnja 2024.
- Kazne za neizvještavanje: Iako se porez ne plaća, propisane su kazne za nedostavljanje ili netočno izvještavanje.
2. Definitivna primjena (od 1. siječnja 2026.)
Od početka 2026. godine sustav stupa na snagu u punom obimu i počinje financijsko opterećenje.
Što čeka izvoznike od 2026. godine?
- Kupovina CBAM certifikata: Uvoznik u EU morat će kupiti i predati posebne “CBAM certifikate” kako bi pokrio emisije CO2 sadržane u uvezenoj robi.
- Cijena certifikata: Cijena jednog CBAM certifikata bit će vezana za prosječnu tjednu cijenu emisijskih jedinica unutar EU ETS sustava. Ta cijena je promjenjiva i kretala se između 60 i 100 eura po toni CO2.
- Prijenos troška: Iako je formalna obveza na uvozniku, gotovo je sigurno da će on cjelokupan trošak CBAM certifikata prenijeti na proizvođača iz BiH kroz nižu otkupnu cijenu robe. To direktno umanjuje konkurentnost bh. proizvoda. Prema nekim procjenama, proizvodi bi mogli poskupjeti i do 20%.
Najveći izazov za BiH: Novac odlazi u proračun EU
Ključni problem za Bosnu i Hercegovinu je što nema uspostavljen vlastiti sustav naplate ili trgovanja emisijama (ETS), iako se na to obvezala potpisivanjem Ugovora o Energetskoj zajednici.
- Zašto je to važno? CBAM regulativa predviđa mogućnost umanjenja obveze plaćanja u EU ako je proizvođač već platio određenu naknadu za emisije CO2 u svojoj zemlji.
- Posljedica za BiH: Budući da takav sustav u BiH ne postoji, cjelokupan iznos prikupljen od CBAM certifikata za robu iz BiH slijevat će se izravno u proračun Europske unije. Da je BiH uspostavila vlastiti ETS, taj novac mogao bi ostati u domaćem proračunu i koristiti se za financiranje zelene tranzicije i modernizaciju industrije. Zbog kašnjenja države, gospodarstvo će platiti dvostruku cijenu – kroz gubitak konkurentnosti i odljev značajnih financijskih sredstava.
Što izvoznici moraju poduzeti?
Čekanje više nije opcija. Tvrtke moraju djelovati proaktivno:
- Uspostaviti sustav za praćenje emisija (MRV): Uvesti precizan sustav za mjerenje, izvještavanje i verifikaciju (Monitoring, Reporting, and Verification) emisija stakleničkih plinova.
- Investirati u dekarbonizaciju: Ulagati u energetsku učinkovitost, modernizaciju proizvodnih procesa i prelazak na obnovljive izvore energije (npr. solarne elektrane) kako bi se smanjio ugljični otisak proizvoda.
- Educirati kadrove: Osposobiti zaposlenike koji će se baviti složenim izračunima i izvještavanjem prema CBAM pravilima.
- Strateško planiranje: Ukalkulirati buduće troškove CBAM-a u poslovne planove i cijene proizvoda kako bi ostali konkurentni.
Zaključak
CBAM nije samo ekološka mjera, već snažan ekonomski instrument koji će preoblikovati međunarodnu trgovinu. Za izvoznike iz Bosne i Hercegovine, posebno u industrijama metala, cementa i gnojiva, on predstavlja egzistencijalni izazov. Ignoriranje novih pravila vodit će direktnom gubitku tržišta i financijskim teretima koji bi mogli ugroziti opstanak mnogih tvrtki.
Istovremeno, CBAM je i snažan poticaj za prijeko potrebnu modernizaciju i zelenu tranziciju bh. industrije. Tvrtke koje prve prihvate ovaj izazov i investiraju u smanjenje emisija ne samo da će zadržati pristup ključnom tržištu EU, već će postati otpornije i konkurentnije u budućnosti u kojoj će “cijena ugljika” biti nezaobilazan dio svakog poslovnog modela. Krajnje je vrijeme da i vlasti i gospodarstvo u BiH shvate hitnost situacije i poduzmu odlučne korake, jer od 1. siječnja 2026. godine popravnog ispita neće biti.
