Kamioni blokirali promet u BiH — zašto su vozači nezadovoljni i koja su moguća rješenja

U posljednjih nekoliko mjeseci i ponovo nedavno, profesionalni vozači kamiona u Bosni i Hercegovini organizirali su velike prosvjede i blokade prometnica — posebno u blizini graničnih prijelaza i carinskih terminala — zahtijevajući hitne mjere za spas transportnog sektora. Prosvjedi su doveli do zastoja u kretanju robe i poremetili lance opskrbe, dok vozači ističu da nove regulative i gospodarski pritisci ozbiljno ugrožavaju njihov rad i egzistenciju.

Zašto su profesionalni vozači kamiona nezadovoljni?

Nezadovoljstvo vozača nije jednodimenzionalno — radi se o kombinaciji ekonomskih, administrativnih i pravnih problema koji su se nakupljali godinama. Ključni razlozi koje vozači navode uključuju:

• Ograničenja boravka u EU (90/180 pravilo) — vozači iz trećih zemalja (kao što je BiH) sve češće nailaze na problem da moraju napuštati Schengen područje zbog pravila o maksimalnom broju dana boravka, što prisiljava tvrtke na preseljenje dijela operacija u EU ili zapošljavanje radnika iz EU. To smanjuje broj poslova i prihode bosanskohercegovačkih prijevoznika.
• Pojačane kontrole i novi sustavi evidencije ulaska/boravka — uvođenje modernih EU sustava za praćenje ulaza/izlaza i boravaka dodatno otežava fleksibilan raspored rada vozača i dovodi do sankcija ako se pravilo ne poštuje. Vozači tvrde da su ti sustavi često nepravedni prema prijevoznicima iz zemalja koje nisu članice EU.
• Administrativni teret i carinski procesi — spori granični prijelazi, nepotpuna digitalizacija procedura i dodatna papirologija povećavaju troškove i vrijeme čekanja, što direktno smanjuje produktivnost i dobit.
• Povećanje troškova poslovanja — rast cijena goriva, unaprijed plaćeni troškovi (osiguranja, porezi, troškovi registracije) i, u nekim slučajevima, neravnopravan tretman u odnosu na kompanije sa sjedištem u EU. Vozači zahtijevaju povrat ili ublažavanje određenih troškovnih opterećenja.
• Prikrivena diskriminacija u praksi — iako pravila formalno vrijede za sve, prijevoznici iz zemalja izvan EU često osjećaju da su pod većim nadzorom i da im je otežan pristup tržištu zbog administrativnih formalnosti i načina provedbe pravila.

Koji su novi EU propisi i kako oni ometaju rad vozača?

Vozači u BiH i njihovi poslodavci spominju nekoliko elemenata europske regulative ili prakse provedbe koja im zadaje probleme:

• Pravilo 90/180 dana — ograničava koliko dana državljanin treće zemlje smije boraviti unutar Schengena, što praktično ograničava mogućnosti dugotrajnijih ruta i rotacija vozača koji rade na prijevozima unutar EU; zbog toga kompanije moraju mijenjati rute, imati baze unutar EU ili preurediti flotu.
• Sustavi praćenja ulaska/boravka i evidencije (noviji digitalni instrumenti) — ti sustavi preciznije bilježe dane boravka i kretanje vozača; eventualne pogreške ili različite interpretacije pravila mogu rezultirati kaznama ili zabranama, što u praksi čini rad ranjivim.
• Pravila o kabotaži i operacijama unutar država članica — strože odredbe o privremenim prijevoznim aktivnostima unutar jedne države članice (cabotage) i zahtjevi za posebne dozvole ili potvrde otežavaju kombiniranje međunarodnih i domaćih prijevoznih zadataka.
• Provedba i regionalne razlike — iako su propisi doneseni na razini EU, njihova primjena i kontrola u praksi varira od jedne članice do druge, što stvara nepredvidivost i rizik za prijevoznike iz BiH.

Zašto su blokirali ceste prema graničnim prijelazima?

Blokade prometnica — parkiranje kamiona na pristupima graničnim prijelazima i carinskim terminalima — vozači koriste kao posljednju mjeru pritiska kako bi:

• Privukli pozornost politike i javnosti na probleme sektora,
• Spriječili daljnji izvoz u uvjetima koje smatraju nepravednima,
• Postigli neposredne pregovore s vlastima o hitnim rješenjima (refundacije, bilateralni dogovori, pojednostavljenje procedura),
• Natjerali državu da hitno reagira jer su lanci opskrbe i privreda pogođeni zastojima.

Koja su moguća rješenja koja vozači i prijevoznici predlažu?

U javnim nastupima i zahtjevima udruženja transportnih kompanija ističu se sljedeći zahtjevi i prijedlozi rješenja — kombinacija kratkoročnih mjera za ublažavanje i dugoročnih promjena politike:

• Bilateralni sporazumi — traže se dogovori između BiH i ključnih članica EU (posebno susjednih država) koji bi omogućili fleksibilniju primjenu 90/180 pravila za profesionalne vozače ili poseban režim za transportne radnike.
• Povrat određenih troškova — refundacije ili ublažavanje troškova vezanih za energente (akcize na gorivo) i drugi fiskalni tereti koji povećavaju operativne troškove prijevoznika.
• Digitalizacija i ubrzanje graničnih procedura — hitna modernizacija carinskih i graničnih procesa kako bi se smanjilo čekanje i nepotrebna papirologija (jedinstveni elektronički dokumenti, brže provjere).
• Programi za rotaciju vozača i baze unutar EU — državna potpora pri osnivanju logističkih baza u susjednim zemljama ili financijske potpore za prilagodbu poslovnih modela.
• Pregovori o posebnom statusu profesionalnih vozača — zahtjev za izuzecima ili prilagodbama u tumačenju pravila koja tretiraju vozače kao ključnu radnu snagu za prekogranični promet roba.
• Obnova dijaloga s EU institucijama — traženje jasnih smjernica i raspoloživih mehanizama pomoći kako bi se smanjila neizvjesnost i socijalni utjecaj novih režima kontrole.

Kako bi se status vozača mogao dugoročno poboljšati?

Za trajno poboljšanje položaja prijevoznika i vozača potrebne su sistemske mjere na razini države i suradnja sa susjedima i EU:

1. Strategija logističkog sektora — nacionalna politika koja cilja konkurentnost transporta: potpore za digitalizaciju, poticaji za modernizaciju flote, obuka vozača i sigurnosni standardi.
2. Bilateralni i multilateralni dogovori — pregovori sa zemljama EU o prilagodbi pravila koja razumno štite interese domaćih prijevoznika bez narušavanja suvereniteta EU normi.
3. Pravni i konzultativni timovi — institucije koje pomažu prijevoznicima pri interpretaciji i provođenju novih pravila te pri žalbama na nepravilne sankcije.
4. Financijske mjere — ciljane subvencije ili privremene olakšice za najpogođenije kompanije kako bi se izbjegla masovna preseljenja poslovanja iz BiH.
5. Podizanje profesionalnih standarda — ulaganja u obuku vozača, digitalne vještine i usklađivanje s međunarodnim standardima kako bi kompanije mogle konkurirati i bez zaštitnih mjera.

Mogući rizici i posljedice blokada

Dok blokade mogu donijeti vidljiv pritisak i rezultat, one također nose rizike:

• Gospodarski trošak — zastoji u isporukama pogodit će proizvođače, trgovce i potrošače, a dugotrajni prekidi mogu potaknuti poslodavce da trajno promijene lanac opskrbe.
• Politički i pravni pritisci — vlasti mogu primijeniti sankcije ili zatražiti hitne restrikcije ako blokade narušavaju javni red ili međunarodne obveze.
• Socijalna percepcija — javnost može biti podijeljena: neki podržavaju zahtjeve vozača dok drugi osuđuju ekonomske posljedice.

Zaključak

Blokade prometnica koje provode kamioni u Bosni i Hercegovini simptom su dubljeg problema: transportni sektor suočen je s ekonomskim pritiscima, birokratskim preprekama i novim pravilima EU koja za profesionalne vozače iz trećih zemalja znače ozbiljne ograničenja u poslu. Brza rješenja su moguća kroz bilateralne dogovore, određene fiskalne mjere i ubrzanje digitalizacije graničnih procedura; dugoročno rješenje zahtijeva strateški pristup, pregovore s EU i prilagodbu poslovnih modela. Ako se država i poslodavci ne uključe sustavno, posljedice za domaći promet, industriju i zaposlenost mogu biti trajne — ali uz promišljene politike i pregovore postoji realna šansa za ublažavanje pritisaka i očuvanje važnog sektora za ekonomiju BiH.